charobni vrbnik.
ko iz pricice neke.
fakat je.
prvo dodes tam i mislis si kae ovo. onda se sjetis da je poanta tam na brdu, sine ti i ono vrbnice NAD morem, jel.
onda psiholoski malaksas kad uvidis one silne stenge koje nemres izbjec na koju god stranu krenuo. preporucam lijevu.
pa se divis malim vratascima posvuda i pitas se kakva patuljchad tu zivi.
pa se divis kak patuljchad voli ukrasit kucerke, vratasca i podove kojekakvim detaljchichima te kako uzgajaju krasne vrtove.
pa se divis kockichavim po podovima i brojnim mustrama tih kockica. pa zabrijes na onaj pravac ispred crkve pa ides po njemu.
pa skuzis zabetoniranu sholju na trgicu.
pa se popiknes u najuzoj ulici na svijetu, a ujedno ti bude i lakse u zovotu kad uvidis da mozes proc kroz nju uopce.
ta najuza, to je ona uzahna na slici.
pa onda prorostas vrbnik uzduz i poprijeko na sve moguce nacine i nades jos jednu uzu, jos uzu. to je ona na koju pokazujem prstom. pa ti nebude nish jasno vise.
pa se naslikavas ko zadnji tenkre u tamnom prozorskom staklu. pa skuzis da je to unutra restoran.
i tak.
.
.
.
.
.
.
.
|